Trg Francuske Republike u 11 sati
Trg bana Josipa Jelačića u 12 sati
Ove godine ne slavimo Međunarodni praznik rada – Prvi svibnja. Ove godine nemamo što slaviti. Nismo imali ni prethodnih godina, ali slavili smo nadu da će nam biti bolje. Nadu su nam razbili oni koji su trebali ostvariti radnička očekivanja. Jedni su nas pokrali, drugi gurnuli dublje u ponor bijede. Zato ove godine hrvatski sindikati organiziraju protestne skupove.
Hrvatski radnici, zajedno s onima koji bi htjeli raditi a radna su im mjesta ukrali, zajedno s onima koji su čitav život radili a od mirovina ne mogu živjeti, zajedno s mladima koji u ovoj zemlji ne mogu raditi jer za njih nema mjesta, svi bi se trebali okupiti i zajedno kriknuti – Dosta je bilo!
Dosta je bilo krađa, lopovluka, mita, korupcije i skandala koji se svakodnevno otkrivaju! Dosta je bilo bogataša koji svakog dana postaju sve bogatiji i trećine stanovništva Hrvatske na rubu bijede i gladi! Dosta je bilo „naših“ ljudi s partijskim knjižicama i onih koje partije uhljebljuju a ne rade ništa! Dosta je bilo banaka koje nas pljačkaju i izbacuju iz kuća! Dosta je bilo kredita koji se otplaćuju u drugačijim valutama od onih kojima nas plaćaju! Dosta je bilo Hrvatske koja nije naša!
A što hoćemo? Hoćemo pravednu državu u kojoj vladaju sposobni, posvećeni općem dobru! Hoćemo posla i pravde za sve, ne samo za one s partijskim knjižicama! Hoćemo plaće dostojne čovjeka, pa makar gazde i ne mogli mijenjati mercedese svake godine! Hoćemo da nam se djeca mogu školovati i dobiti šansu ovdje, u zemlji za koju smo se borili! Hoćemo da nas se pita kad se donose odluke važne za sve nas! Hoćemo da nas se izvještava pošteno o onom što se događa, a ne onako kako to diktiraju gazde i njihovi politički poslušnici. Hoćemo rada, kruha i dostojanstven život! Sve ono za što se radnici bore i na 1. svibnja već više od stoljeća. Hoćemo ono što smo imali i što su nam oteli! I dobit ćemo to. Nema sile koja nas može zaustaviti.
Hrvatskim laburistima mjesto je 1. svibnja tamo gdje se okupljaju hrvatski radnici. Mjesto nam je u koloni obespravljenih, mjesto nam je gdje su i naši članovi – sindikalni aktivisti, oni koji nas podupiru i oni zbog kojih kao stranka postojimo. Ako je to populizam, mi smo populisti. Ako je to demagogija, mi smo demagozi. Ako je to pozivanje na ulicu, pozivamo svoje članove na ulicu. U parlamentu nas do sada nisu slušali – ni demokršćani ni socijaldemokrati. I jedni i drugi su se prodali zlatnom teletu i klanjaju mu se. I jedni i drugi rade za kapitaliste i samo za njih. I jedni i drugi slave banke, a ne rad. A ovo je naša zemlja, jedina koju imamo i nećemo dozvoliti da ju prodani, nesposobni, slijepi i gluhi gurnu preko ruba katastrofe.
Okupimo se Prvoga svibnja na sindikalnom prosvjedu. Ne trebaju nam stranačka obilježja, prepoznat će nas i bez toga. Okupimo se i podržimo ono što radnici traže. Sad je trenutak.
Dragutin Lesar

Ministar financija Slavko Linić ovih dana ponovno je zadužio državu za 1,5 milijardu američkih dolara, uz sveopće hvalospjeve ministara u Vladi kako je ovo dokaz uspješnosti i povjerenja koje uživamo u financijskim krugovima.

Međutim, postavlja se pitanje zna li Vlada čemu služe devizne rezerve. U ovom trenutku hrvatske banke u inozemnim bankama drže 11,2 milijarde eura pričuva uz 0,5 posto kamata. Na taj način financiramo austrijsko i njemačko gospodarstvo, a ministar Linić nas zadužuje uz kamatnu stopu od 5,625 posto, uz valutni rizik. Umjesto zaduživanja, Hrvatska narodna banka mogla je smanjiti pričuve za 1 milijardu eura, što je 1,5 milijardu američkih dolara.

Javna je tajna da je ovo inozemno zaduživanje napravljeno pod pritiskom guvernera Hrvatske narodne banke Borisa Vujčića, kojemu nikako ne odgovara da bi država svoje obveznice ponudile i građanima Republike Hrvatske.

Podsjećam da imamo u Hrvatskoj 128 milijardi kuna štednje, a guverneru Hrvatske narodne banke ne odgovara da se država zadužuje kod banaka u Hrvatskoj jer se boji da u tim uvjetima ne bi mogao raditi jedino što zna, a to je kontrola tečaja kune.

Milanović u „Jutarnjem listu“ kaže da neće biti prijevremenih izbora. Potvrdio je ono što sam u zadnjih par dana i ja govorio.
Kaže i da koalicija SDP-a s nama, Laburistima ne dolazi u obzir. Slažem se, ni predizborna ni postizborna koalicija s SDP-om nije moguća dokle god je on na čelu SDP-a.

Ovaj memorandum o dugu Ljubljanske banke između HR i SLO je nova podvala. Naše potraživanje 260 milijuna eura neće moći biti predmet sukcesije ako se samo jedna od sedam dražava ex Yu tome usprotivi. Zbog protivljena BiH već je jedan pokušaj propao. Sada će i Kosovo biti protiv. Zbog dugova Jugo banke. Multilarna sukcija ne ide a za bilateranu nisam nikada čuo. I najvažnije: o potraživanju 160 milijuna eura koje potražinu građani RH od Ljubljanske banke nisu ni pokušali dogovarati. Epilog: RH ostaje bez 260 milijuna eura i dobija SLO ratifikaciju za ulazak u EU. Nakon toga to se pitanje više neće smijeti otvarati.

Poštovani gospodine predsjedniče Vlade pitanje za vas, i da se poslužim vašim rječnikom, jedno bizarno pitanje. Guverner Hrvatske narodne banke Vujčić nedavno je u jednom mediju pozvao na politički i opće društveni konsenzus oko glavnih ciljeva i načina njihovog ostvarivanja, (ovo je citat iz novina) ali nije bio jasan da li je spreman na raspravu i o monetarnoj politici koju on provodi ili pak kao šef četvrtog stupa vlasti koje se nametnuo samo svima u Hrvatskoj dijeli lekcije. U novogodišnjem obraćanju građanima republike i Predsjednik Republike je rekao: „Želi li Hrvatska krenuti putem izlaska iz krize ne samo gospodarske već i opće društvene te zaustaviti negativne trendove, za to će biti potrebno postići širi društveni konsenzus“.